Investicijski fondovi su financijske organizacije ili institucionalni investitori koji prikupljaju sredstva od svojih ulagača te ih tada plasiraju u kratkoročne i dugoročne investicije, odnosno u različite financijske oblike.
Povijest investicijskih fondova seže u početak 19. stoljeća, 1822. godine, pokušajem osnivanja investicijskog fonda u Nizozemskoj, a nešto kasnije i Škotskoj. Prvotno zvani "investicijski trustovi" imali su neke od karakteristika današnjih investicijskih fondova."Foreign and Colonial Government Trust" osnovan 1868. godine u Londonu, smatra se prvim stvarnim (zatvorenim) investicijskim fondom. Prvi investicijski fond u Americi bio je New York Stock Trust, osnovan 1889. godine. 1924. godine osnovan je Massachusetts Investor`s Trust, prvi otvoreni investicijski fond s kontinuiranom ponudom novih dionica (udjela) i bezuvjetnim otkupom istih na temelju trenutne tržišne vrijednosti imovine fonda. Dvadesetih godina prošlog stoljeća u Bostonu je osnovano i nekoliko ostalih fondova - State Street Fund, Fidelity, Scudder, Pioneer itd. Burzovni krah 1929. godine i velika svjetska ekonomska kriza koja je slijedila nakon toga, usporili su razvoj fondovske industrije i istodobno prisilili američki Kongres da izglasa zakone koji će regulirati financijsko tržište i na primjeren način štititi investitore. Prvi od njih bio je "Securities Act", izglasan u Kongresu 1933. godine, prema kojem su se fondovi morali registrirati kod Komisije za vrijednosne papire, a također su bili obvezani investitorima ponuditi Prospekt fonda prilikom prodaje udjela u fondu. Od 50-ih godina prošlog stoljeća pa sve do danas, veličina i popularnost investicijskih fondova raste proporcionalno rasponu i sofisticiranosti njihovih proizvoda, usluga i distribucijskih kanala, kako bi zadovoljili potrebe svojih klijenata. Dok je krajem dvadesetih godina egzistiralo desetak investicijskih fondova, a šezdesetih godina nekoliko stotina, danas postoji na tisuće različitih fondova različitog tipa, različitih vrsta i strategija ulaganja. Investicijski fondovi danas su nositelji aktivnosti i jedni od najvažnijih sudionika i pokretača financijskog tržišta.
Osnovni razlog zbog kojeg se u investicijske fondove godišnje ulažu stotine milijardi dolara leži u jednostavnoj činjenici da se putem investicijskih fondova može ostvariti veća dobit od klasično uloženih sredstava u banke i štedionice. Prednost ulaganja sredstava u investicijske fondove očituje se u većoj mogućnosti podjele rizika uloženih sredstava. Bitna prednost fondova je i u profesionalnom upravljanju i vođenju portfelja jer ono uvažava osnovna načela profitabilnosti , sigurnosti i likvidnosti kao i mogućnost ostvarivanja nižih troškova u trgovanju vrijednosnicama i drugim financijskim oblicima zbog velike mase poslovnih transakcija, kao i postojanja odgovarajućih mehanizama nadzora i zaštite ulagača (zakonski propisi, komisije čije članove imenuje Vlada).
Navedimo primjer - osnivač investicijskog fonda svoj osnivački ulog (npr. 1.000.000$) uloži u 50 različitih vrijednosnih papira (dionica i/ili obveznica). Taj svoj portfelj podijeli na 1.000 dijelova (udjela). Vrijednost jednog udjela u prvom momentu je 1.000 $, međutim ta vrijednost raste ili pada (što ovisi o promjeni cijena dionica i/ili obveznica u koje fond ulaže). Kada Vi uložite u fond npr. 1.000 $, Vi ste kupili jedan udio i tako postajete vlasnikom 50 različitih vrijednosnih papira.
Po načinu prikupljanja sredstava:
Po vrstama vrijednosnih papira u koje ulažu:
Prvi su krenuli s radom početkom 1999. godine. Večina je orijentirana na ulaganje u vrijednosne papire hrvatskih izdavača. Trenutno ima 59 aktivnih otvorenih investicijskih fondova. Informacije o fondovima registriranim Hrvatskoj imate na "Cijene i prinosi fondova"
Ima ih preko 50.000, različitih ulagačkih politika, različitih rizika ulaganja. Trenutno su "hit" fondovi koji ulažu u tzv. tržišta u razvoju (a najaktualniji su fondovi koji ulažu na tržišta Rusije, Kine, Indije, Brazila, te fondovi koji ulažu u prirodne resurse - rude, vodu, naftu, plin, ...)
Nakon što se odlučite za fond (ili više njih) prvo što trebate učiniti je ispunjavanje "pristupne izjave" (za fondove KD Victoria, KD Balanced i KD Adria Bond) ili "zahtjeva za kupnju udjela" (za ostale fondove). Razlika je samo u tome što u pristupnoj izjavi ne pišete podatak o iznosu uloga, dok u zahtjevu za kupnju morate upisati i iznos koji želite uložiti. Od ostalih informacija koje se u tim dokumentima traže su : ime i prezime, adresa, broj osobnog dokumenta (radi identifikacije kod isplate), JMBG i kontakt telefon i/ili fax. i/ili e-mail. Ispunjavanje pristupne izjave i/ili zahtjeva za kupnju udjela ne obavezuje na uplatu već Vam samo omogućava da ulažete kad poželite. Takva najava mogućeg ulaganja je potpuno besplatna.
Detaljne informacije o tehnologiji ulaganja u pojedini fond, kako do pristupne izjave ili zahtjeva za kupnju, kako do uloženih novaca i ostale informacije možete vidjeti klikom na ime fonda iz tablice na vrhu ove stranice.
Važna napomena! Uplate u fondove izvršavaju se isključivo preko poslovnih banaka, pošte ili FINE. Osim općom uplatnicom, uplate se mogu izvršiti i internetom.